Ljubav prema slikanju i umjetnosti dovelo je Tamaru Rašić  i Asmiru Imamović Ahmetović  iz Brčkog na kurs crtanja koji vodi Mensura Kadrić u Fondaciji „Legat kuća Ekmečić“ i od tada počinje njihovo prijateljstvo ali i zajednički umjetnički rad kojim aktivistički ispunjavaju svoje slobodno vrijeme. Od tada počinje njihova priča.

Njihov prvi zajednički rad bio je slikanje na dječijem odjelu u Domu zdravlja na što su jako ponosne jer su znale da djeci koja su sticajem okolnosti smješteni u tom odjelu, će to puno značiti. Drugi projekat bio je slikanje u frizerskom salonu „Different“ i tu se njihov put nastavlja. Tamara je od malih nogu crtala i upisom na kurs crtanja odlučila je da još više nauči. Tada je krenula prava ljubav prema bojama, ali i stvaranje novog iskrenog prijateljstva.

“Tamara je prva osoba, koja mi je prišla na prvom času Kursa slikanja, i njena energija me oduševila. Ja sam neko, ko crta i slika, još od Osnovne skole, te se kroz  Srednju školu ta ljubav nastavila. Bila sam na mnogim takmičenjima i Likovnim kolonijama, kroz osnovnu i srednju školu. Dok je na fakultetu, zbog velikih obaveza, koje zahtjeva studij, slikanje ostalo negdje po strani. Kada sam došla u Brčko, odmah sam upisala Kurs slikanja, i osvježila svoju ljubav prema slikanju. I naravno, upoznala Tamaru, gdje sva priča i počinje. ”, rekla je Asmira.

Tamara smatra da danas rijetko ima primjera gdje ljudi prihvataju iskreno savjete i mišljenja koja se pretvaraju u zajednički rad.

“Mislim da danas ima rijetko ovakvih primjera gdje će se jedni drugi nadopunjavati a da se ujedno ne smatraju uvrijeđenim i sl. Puno je predrasuda i znam da neko, okolina i sl. osuđuje kao odkuda nas dvije, zašto nas dvije i sl. To će se dešavati i nama je to jasno, ali u našim glavama nema tih pitanja, jer mi ne gledamo na to. Mi gledamo tu zajedničku ljubav prema crtanju i nama je cilj da na tome ostanemo, a ovo drugo, uvijek će biti priča”, rekla je Tamara.

Okružene sa različitim predrasudama i različitim kritikama od okoline kao što je “kako mogu Tamara i Asmira biti prijatelji” i sl. Tamara kaže da za njih tih priča u glavi nema i niti će ih biti.

“Tih priča i pritisaka od okoline zašto smo zajedno jer sam ja Tamara, a ona Asmira će biti uvijek i žele izgleda da pokažu da ne možemo zajedno funkcionisati. Tih priča u mojoj glavi nema, neće ih nikada biti, a zašto bi ustvari i bile. Ljudi neka pričaju šta hoće, ali ja sam ja, ona je ona i nas dvije zajedno možemo. Znam u kakvom okruženju živimo, ali toga nema kod nas i nikada na to neću da gledam. Znam da neki možda i kritikuju kako mogu biti s njom jer je pokrivena i druge je vjere, ali ja znam samo jedno, a to je da je danas rijetkost upoznati ovakvu osobu kao što je ona. Nas ništa drugo okolo ne zanima i uspjet ćemo u svom radu”, rekla je Tamara.

Asmira kaže da nije odgojena da mrzi oko sebe i da joj je uvijek kroz život pratilo društvo različitih vjera i nacija i da sa tim nema problem.

“Naše prijateljstvo se stvorilo kroz rad i to je nešto neprocjenjivo. Ja nisam odgojena da mrzim oko sebe i uvijek mi je društvo bilo različitih vjera i nacija i nemam problem s tim. Život nam je onakav kakav mi sebi postavimo i kako se mi u društvu postavimo takav će biti i odaziv. Najbitnije je da je Tamara čovjek, da je puna ljubavi i to je ono što ljude treba da drži, a predrasuda, i tog rata nezavršenog će uvijek biti na ovim prostorima. Mi se borimo i neka se ljudi ugledaju na nas, pa neka se i oni bore protiv toga, jer što se svađati, zašto stvarati neke predrasude koje trebaju biti davno završene. Treba da radimo nešto kreativno, jer mi od svih tih ideja nemamo vremena da razmišljamo o glupostima. Mi nemamo vremena pričati ko je, odakle je, šta je i sl. Ja vjerujem da u BiH ima puno primjera koji pokazuju da je moguć zajednički život sa različitim ljudima, vjere, nacije, ali nažalost, mediji serviraju najviše lošu stranu”, rekla je Asmira.

Zbog takvog stanja i slike Tamara kaže da mladi i stariji ljudi uče uglavnom o lošim stvarima, a o dobrim rijetko. Da bi se razbila ta slika zajedno sa Asmirom želi da bude pozitivan primjer u društvu.

“U državi našoj učimo o lošim stvarima, a o dobrim rijetko. Mi upravo želimo da budemo dobar primjer kroz slikanje i sl., da je sve moguće, da je potrebno da ovakve priče budu što više zastupljene u našem gradu, državi i da to bude najljepša stvar koja može da se desi. Ljude treba prepoznavati po dobru i da se po tome cijene, a ne po nečemu drugom”, rekla je Tamara.

Asmira i Tamara kažu da ih ništa neće sputati u njihovom zajedničkom radu i ljubavi prema umjetnosti jer ona ne poznaje ograničenja i predrasude a uskoro imaju namjeru da zajedno pokrenu i mali biznis i stranicu „PaintingDuo“ kao i da drže radionice u Omladinskom centru za djecu od 4 do 7 godina gdje bi učili o crtanju, bojama, stvaranju ideja i sl.

“Bitno je probuditi u djeci kreativnost, ideje i da ne gledaju ko se i kako zove, ni odakle je, nego da im bude smisao kako napraviti nešto pozitivno ili kreativni projekat i da dobro shvate da se prijatelj nikada ne može kupiti”, rekla je Asmira.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *