Tema legalizacije kanabisa u medicinske svrhe već je godinama aktuelna i često spominjana, upravo iz razloga što se kanabis sve više koristi kao rekreativni lijek. Kanabis se smatra prirodnim proizvodom koji se sastoji od suhih cvjetova i lišća. Zapravo je riječ o smoli koja je izrađena od smolastih dijelova biljke, a kanabisovo ulje bi bilo ekstrakt otopine kanabisa.

Aktuelno pitanje o tome da li kanabis treba doista legalizovati u medicinske svrhe često se provlači u medijima – kako kroz novinske članke, televizijske ili radio emisije, tako i u društvu. Ali ono što je sveopće poznato jeste upravo činjenica da kanabis, odnosno kanabisovo ulje, doista ima ljekovit učinak. Pomaže u ublažavanju teških oboljenja, pa čak i usporava razvoj nekih bolesti. O tome svjedoče brojna iskustva različitih pacijenata sa različitim oboljenjima kojima je korištenje kanabisovog ulja u velikoj mjeri pomoglo. Upravo o jednom takvom iskustvu imate priliku da čitate u nastavku.

Naime, razovarali smo sa Igorom Kremenovićem, koji unazad petnaest godina ima problem sa nesanicom. Niz lijekova koje je koristio nisu mu bili od velike pomoći, dok nije počeo koristiti marihuanu i, na taj način, sebi obezbijedio miran san.

Ja imam problem sa nesanicom već nekih petanest godina i na razne načine sam se, na početku svega toga, borio sa tim tako što sam kupovao razne tablete. Tako da sam ja, bukvalno, sve probao od tableta. Godine 2014., imao sam jednu fazu gdje nisam spavao nekih dvadeset dana. Otprilike sam mogao spavati dva sata dnevno, sa buđenjima od 20 do 30 puta u toku noći. Znači dva sata, i buđenje svakih pet minuta. Tako je trajalo dvadeset dana, međutim ono što je specifično za tu nesanicu jeste da već poslije sedam dana nespavanja, čovjek stvarno krene da se gubi, postane živčan, postane razdražljiv. Naprimjer, neko stavi ključeve na stol i ja se isprepadam. Onda, već deseti dan je dolazilo do toga da prođem kroz raskrsnicu i ne znam da li sam prošao kroz crveno ili
zeleno svjetlo, i tako dalje. Stvarno jedno stanje koje ne želim nikome da iskusi. Već tamo neki petanesti dan sam razmišljao o samoubistvu, i to je išlo dotle da sam već isplanirao kako ću to da uradim. Međutim, pošto je mojim roditeljima u to vrijeme bila krsna slava, nisam htio da to uradim tad, pa sam rekao da ću sačekati još jedno pet dana dok to prođe.

To je stvarno bilo jedno ozbiljno stanje. Kome god da to pričam ljudi se smiju, misle da je to bezazleno. Međutim kad razmišljate i planirate samoubistvo, onda je to već jedna faza gdje skoro pa da nema nazad. Počeo sam malo guglati u tom nekom periodu, i našao sam neku tabletu koju svi hvale na nekim forumima – zove se Leponex. Međutim, da bi dobili tu tabletu, a stvarno niko nije htio dati od prijatelja bez recepta, jedini način je bio da odem kod psihijatra. Znači jedino psihijatar može da propiše tu tabletu. I otišao sam kod psihijatra i pregled, odnosno konsultacije, koje su trajale svega dva minuta. Ja sam objasnio o čemu se radi, ali ljekar jednostavno nije bio zainteresovan. Pitao me bukvalno: “Po šta si došao?” Nabrojao sam mu šta sam sve pio od tableta, i onda je na kraju pristao da mi da Leponex. Objasnio sam mu da sam došao u kritičnom stanju, i taj me je Leponex stvarno spasio. Međutim, ono što je specifično za te tablete, jeste da se koriste kod težih oblika šizofrenije. To je tableta koja vas uspava kad je popijete, bukvalno vas ošamuti na nekih 15h, koliko sam ja sam spavao u početku. Ni to ne bi bio problem, koliko oporavak od te tablete. Ujutru kad ustanete, bukvalno ne može čovjek da govori, ne može da razmišlja, ne može da priča, ne može da sastavi jednu rečenicu. S obzirom da radim, to mi je bio baš luksuz. Onda sam nekako to kombinovao i počeo da pijem po pola tablete, pa malo po malo sam se navikao onda na tabletu. Sveo sam je na kraju da me drži 4h, poslije nekih godinu i po dana.

E sad, pošto sam ja zakleti nepušač i jedna od mojih borbi je bila borba protiv alkohola i cigareta, meni je bilo posve strano korištenje kanabisa. Prvo nisam znao ni gdje da to nađem, i sam taj čin pušenja cigareta mi je bio odvratan, pa sam imao averziju od svega toga. Međutim, kad ne spavaš hvataš se za sve slamke – našao sam način. Jedna prijateljica mi je smotala joint, došao sam kući, ispušio tri-četiri dima, i ja vama ne mogu dočarati to moje oduševljenje kad sam se ja ujutru probudio. Prvo sam dobro spavao sve vrijeme, a ujutru kad sam se probudio čekam da osjetim nuspojave pošto sam navikao da uvijek ima neka nuspojava. Kad ono – nema ništa. Bio sam u fazonu, kako se sad ovo desilo, je li moguće da ispušiš joint, spavaš dobro i kvalitetno, ujutro voziš
auto, radiš sve najnormalnije bez ikakvih posljedica. I onda sam nekako bio ljut na okruženje jer me niko nikad nije uputio, rekao mi da probam s kanabisom jer može pomoći. To je bilo 2016. godine, dakle relativno skoro, a kako studiozno pristupam svemu, tako sam htio i tome tako pristupiti. Onda sam anagažovao ljude koji su diplomirani farmaceuti, doktori i stručnjaci iz tih oblasti da mi objasne na neki klasičan način kako to sve funkcioniše, šta je marihuana, kako se dijeli. I oni su, jer su mi željeli pomoći, zajedno sa mnom morali neke knjige farmakologije da uzmu da se sve to istraži. Onda sam ja pokušao na što jednostavniji način ljudima da objasnim šta je to marihuana, kakva je to biljka, i otkud takva zabrana. I jednostavno, kad sam saznao neke stvari imao sam potrebu da to podijelim javno i da pojednostavim što je moguće više. Ljudi kod nas, kad im kažete marihuana ili kad im kažete konoplja, odmah misle na drogu, što ne mora nužno da bude tako.

Upravo iskustvo Igora pokazuje koliko velik utjecaj ima kanabis, odnosno marihuana. Velik je njen utjecaj u samom lječenju i poboljšavanju različitih oboljenja, a često je ta biljka upravo jedini izlaz iz samih bolova u kojima se pacijenti mogu naći. To pokazuje Kremenovićev slučaj.

Razgovarali smo sa Igorom Kremenovićem.

Razgovarali smo i sa Udruženjem “Iskra” iz Banja Luke, udruženjem žena oboljelih od karcinoma dojke. Predsjednica Udruženja, Suzana Kekić, podijelila je za naš portal iskustva članica njihovog Udruženja koje su u svom lječenju koristile upravo kanabisovo ulje. Govorila nam je i o njihovim borbama ka putu da se kanabis i kanabisovo ulje legalizuju upravo u medicinske svrhe:

Udruženje postoji od 2003. godine sa ciljem da pomažemo ženama oboljelim od karcinoma i zdravim ženama. Prije svega, jer bolest kad se otkrije na vrijeme, ona je 90% izlječiva. Imamo oko 300 članica, oko toga je 100 članica aktivno, tako da imamo razne aktivnosti. Ali svakako, zbog korone je sve to smanjeno. Imamo stalne radionice koje održavamo kao što su radionice na kojima radimo dekupaž, slikamo na staklu i pravimo jastučiće u obliku srca koje dijelimo u Centru za dojku novooperisanim ženama zajedno sa paketima prve pomoći. Radimo predavanja po školama, obučavamo djevojke o samopregledu dojke, jer je prevencija najvažnija. Još uvijek se borimo da se skrining mamografija uvede u RS i BiH, ali to nam još uvijek malo koči. Nismo stali sa svojim aktivnostima ni u doba korone, pa i dalje radimo besplatne mamografske preglede (prošle godine smo uradili 250 mamografskih pregleda). Sa pokretnim mamografom obilazimo ruralna područja, gdje nisu dostupni ti pregledi, da olakšamo ženama. Tako da i u ovoj godini imamo plan uraditi što više mamografskih pregleda. Danas imamo dosta članica koje koriste ulje kanabisa. Ulje od kanabisa ublažava bo i, nuspojave kemoterapije, te usporava bolest. To je ono što su one na svojoj koži osjetile. Tako da smo došli na ideju da pokrenemo incijativu o legalizaciji kanabisa, što smo i uradili prije par godina. To je sve prošlo i odobreno je što se tiče nas i RS, međutim koči se sve to jer sve to mora da bude na nivou BiH. A problem je i što mora doći do izmjene zakona o narkoticima. Međutim, skoro sam slušala i čitala da će u svijetu kanabis da se skine sa liste teških droga i da će biti dostupan u medicinske svrhe, pa se nadam da neće biti potrebe da kod nas dolazi do te promjene zakona, te da će sve biti uspješnije i brže. Sigurno bi onda bilo puno jeftinije, jer je stvarno teško do toga doći obzirom da tog lijeka nema kod nas. Nabavlja se iz Slovenije, Hrvatske, Holandije, odnosno zemalja gdje je to već legalno. Samim time, cijene su astronomske pogotovo zato što je potražnja velika, a ne možeš doći do toga. Tako da bi s ovim donošenjem zakona o legalizaciji kanabisa i sama cijena bila pristupačnija svima. Dosta ljudi sumnja, kao u svašta nešto, pa čak i u hemoterapije sumnjaju. Neko odbija medicinsko lječenje i ide više na prirodne resurse. Poručujem sa sigurnošću da kanabis ublažava nuspojave hemoterapije, ublažava bolove (pogotovo) kod metastatskih promjena, i usporava razvoj karcinoma.

U cijeloj tematici pitanja da li je potrebno legalizovati kanabis u medicinske svrhe, važno je saslušati i stručno mišljenje doktora. Upravo iz tog razloga odlučili smo da razgovaramo sa Subhijom Prasko, specijalisticom porodične medicine koja radi u JU Dom zdravlja Zenica. Ona je s nama podijelila svoje stručno mišljenje koje opravdava legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe, upravo zbog broja pacijenata kojima je kanabisovo ulje uveliko pomoglo u lječenju same bolesti.

Poznato je već od davnina da je kanabis lijek i da ima ljekovita svojstva, međutim znamo dobro, a i u školi smo to učili, da je to opojna droga. Nas u školi nisu puno učili o kanabisu kao lijeku, nego su nas učili više o tome da je to opojna droga i psihoaktivna supstanca. Nažalost, kanabis kao lijek još uvijek nije legaliziran. On će kao lijek djelovati i djeluje, po mnogim istraživanjima koja su rađena, ali i po kliničkim iskustvima i iskustvima osoba koje imaju neko oboljenje. Naprimjer, ja sam konkretno imala priliku da imam nekoliko svojih pacijenata koji koriste kanabis ilegalno. Jer, ja kao i drugi porodični ljekari u praksi, stičem povjerenje naših pacijenata tako da su oni slobodni da nam se povjere. A i normalno, jer smo mi svakodnevno u kontaktu sa njima, znamo njihovu historiju bolesti, i oni se nama povjeravaju u smislu: “Hej doktorice/doktore, ja sam počeo koristiti ulje kanabisa…”. Moj odgovor je: “Što da ne ukoliko pacijentu tako odgovara?” Naprimjer, imam pacijenticu sa multipla sklerozom kojoj kanabis olakšava grčeve i smanjuje bolove u mišićima. Tako da joj olakšava – jer je žena bili nepokretna, a sada se kreće uz pomagalo jer koristi kanabis. Jer zašto da ne da legalizujemo, ako je koristan i efikasan. Čitala sam o tome lično radi sebe, rađena su ta istraživanja, te je kanabis neke 2000. u nekim zemljama legalizovan. Imaju ta oboljenja gdje on može pomoći, gdje olakšava pacijentu. To su isztraživanja pokazala, tako naprimjer kod multiple skleroze, kod terminalnih stadijuma karcinoma, kada pacijenti imaju stvarno jako teške bolove, i ne možeš mu ublažiti te simptome nikakvim lijekovima, ni morfijem. Zatim kod epilepsije, kod drugih stanja. To su uglavnom oboljenja gdje se kanabis pokazao dosta dobrim. Ja mislim da smo mi svi ljekari, sličnog stave. Uvijek smo za dobrobit naših pacijenata, te što da ne koristiti lijek koji stvarno olakšava, s tim da se mora voditi računa o toj racionalnoj upotrebi, odnosno da se ne zloupotrijebi ta legalizacija. Ali zato postoje zakonske mjere, regulative, i tako dalje. Kanabis kao lijek bi se trebao staviti u promet, i ja smatram da su većina ljekara tog stava. Kanabis jeste rafinirani preparat, ali je dosta skup i sigurno da bi im olakšalo kad bi se to legalizovalo, i sigurno bi bilo nešto povoljnija ta upotreba, možda čak i besplatna. Odnosno da snosi troškove zavod zdravstvenog osiguranja, kao i za mnoge lijekove koji su skupi. To bi pomoglo u svakom slučaju pacijentima, a i nama, ljekarima, jer mi ipak suosjećamo sa svojim pacijentima i uvijek nastojimo da im olakšamo u što većoj mjeri, da imaju život svoj do kraja života. – poručuje Prasko.

Prvi konkretan potez glede legalizacije kanabisa u medicinske svrhe desio se 2015. godine kada je pokrenuta Inicijativa za legalizaciju kanabisa u medicinske svrhe od strane Ministarstva zdravstva Republike Srpske i Komore magistara Federacije BiH. Više o samoj inicijativi pitali smo Bilsenu Šahman, magistricu farmacije koja radi direktno na ovoj Inicijativi.

Po tom pitanju, mi nismo puno napredovali. Kako mi nemamo Ministarstvo za zdravstvo na državnom nivou, a kanabis se ubraja u opojne droge, odnosno podliježe zakonima koji su na državnom nivou, morali smo se obratiti Ministarstvu civilnih poslova povodom ove inicijative. Tu je bila pomoćnica ministra, doktorica Draženka Maličbegović, koja nam je puno pomogla da pokrenemo samu inicijativu. Krajem decembra 2015. godine, imali smo oformljenu ekspertnu grupu u kojoj smo bili mi farmaceuti, ali i ljekari, pravnici, te naravno članovi iz izvršnih zakonodavnih tijela Republike Srpske i Federacije BiH. Tu su bili i članovi Agencije za lijekove. Bilo nas je sedamnest. Donijeli smo zaključak da se ide ka legalizaciji kanabisa, odnosno legalizaciji isključivo u medicinske svrhe. U Ministarstvu sigurnosti pregovori su trajali dugo. Članovi inicijative iz Republike Srpske su, pored legalizacije u medicinske svrhe, tražili i omogućavanje uzgoja što onda dovodi do promjene kompletnog zakona, a znate kako je to kod nas – sve je veoma sporo. Tu je sve stalo, i više se nije pomjerilo.

Na ovu temu snimljen je i podcast u kojem je gost bio Irfan Ribić. Ribić je podijelo s gledateljima svoje iskustvo s kanabisom i objasnio kako je njemu ova biljka pomogla u borbi s multipla sklerozom.

Autor teksta: Kenan Beganović i Elma Mujić – Radio Active Zenica

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *