Pozitivni učinci umjetnosti i umjetničkog stvaranja

Bavljenje nekom vrstom umjetnosti ima neosporive benefite za čovjeka. Te benefite najčešće povezujemo sa različitim emotivnim reakcijama koje se javljaju kada konzumiramo umjetnost u
nekoj od njenih formi, bilo da je u pitanju film, književnost, slikarstvo ili prosto uživanje u „dobroj
muzici“. Svako je barem nekada ovo iskusio na svojoj koži. Kada intenzivno doživimo neko
umjetničko djelo, emocije (bile one pozitivne ili, uslovno rečeno, negativne) mogu biti toliko jake
da imaju katarzičan efekt na osobu. Može se reći da je umjetnost zaista dobar katalizator za
osvještavanje ljudi, zdravo doživljavanje i procesuiranje emocija i njihovog uzroka.

No, to nije jedini benefit. Razvojem psihologije i neuroznanosti, vremenom se počelo polemisati o tome kakav je zapravo utjecaj umjetnosti na kognitivne sposobnosti čovjeka kao što su učenje, pamćenje, mišljenje, i sl. Nakon decenija istraživanja i eksperimentiranja, konačno su se počeli uočavati i skupljati naučni dokazi koji po svemu upućuju na to da umjetnost zaista stimuliše razvoj kognitivnih sposobnosti kod ljudi.

Istraživanje koje je sprovela Judith Burton, profesorica sa Univerziteta Columbia, pokazalo je da su za izučavanje egzaktnih nauka kao i jezika, potrebne iste kompleksne kognitivne vještine koje se aktiviraju i razvijaju i u slučaju kada se čovjek bavi stvaranjem nekog umjetničkog djela. Jacob Devaney, pisac i teoretičar umjetnosti, kaže: „Kada promatrate neko umjetničko djelo, npr.
Sliku, potencijalno otpuštate iste neurone kao i umjetnik kada ju je slikao, stvarajući tako nove
neuronske puteve i stimulirajući stanje inspiracije. Taj osjećaj uvlačenja u sliku naziva se
“utjelovljena spoznaja“.

Profesor Semir Zeki, koji predaje na londonskom Univerzitetu, eksperimentom je dokazao kako izloženost “lijepim” slikama aktivira onaj dio mozga koji je povezan sa osjećajem zadovoljstva.
Prilikom eksperimenta, ispitanicima je praćena moždana aktivnost dok su se ispred njih smjenjivale slike različitih autora, tačnije njih trideset. Tokom posmatranja slika koje su ispitanici smatrali najljepšim, zabilježeno je povećanje dotoka krvi u centar mozga povezan s osjećajem zadovoljstva, i to za 10%. Isti efekt se javlja kada posmatrate voljenu osobu. Zanimljivo je da je najviše ispitanika imalo ovakvu reakciju prilikom posmatranja Monetovih slika.

Psiholozi se slažu da je osjećaj strahopoštovanja, koji se javlja kada intenzivno doživimo neko
umjetničko djelo, direktno povezan sa osjećanjem nade i ispunjenosti. Medicinska istraživanja sprovedena u posljednjih nekoliko godina, ukazuju na to da sam osjećaj strahopoštovanja snižava razine interleukina-6, proteina koji je zaslužan za upalne procese u organizmu.

Suprotno čestom mišljenju da su umjetnici depresivni, istraživanje koje je sprovedeno u
Istraživačkom centu za umjetnost i kulturu (RCAC) pokazuje upravo suprotno. Ciljna grupa za
istraživanje bili su ljudi zrelije životne dobi, a rezultati su pokazali da su umjetnici u toj dobi
visokofunkcionalni članovi društva i da su veće šanse da će se oni baviti volonterskim radom u
odnosu na ljude koji se ne bave umjetnošću.

Na službenoj stranici američkog Instituta za zdravlje (NIH), objavljeno je istraživanje koje su
sproveli edukatorica Heather L. Stuckey i doctor medicine Jeremy Nobel. Tu se, između ostalog,
navodi da izloženost umjetnosti ili bavljenje istom direktno utječe na smanjenje stresa i pomaže u borbi s depresijom. Također, umjetnost može imati blagotvoran učinak na neke hronične bolesti ili stanja.

Čini se da je naučnicima posebno zanimljivo pitanje kako muzika utječe na kognitivne sposobnosti obzirom da se u zadnjih petnaestak godina vršilo više različitih istraživanja na tu temu. Jedno od tih istraživanja koje je proveo Glenn Schellenberg, kanadski kompozitor i profesor psihologije, koncentriralo se na tri različite grupe djece – prvu je činilo 72 djece koja su se muzički obrazovala, u drugoj grupi je bilo 36 djece koja nisu imala nikakvo muzičko obrazovanje niti su se bavila muzikom, a u trećoj grupi je bilo 36 djece koja su pohađala časove glume. Eksperiment je trajao godinu dana i rezultati su pokazali porast koeficijenta inteligencije kod 72 djece koja su se bavila muzikom za razliku od druge dvije grupe. Treba istaknuti i da kod djece koja su pohađala časove glume nije primijećen porast koeficijenta inteligencije, ali su im socijalne vještine bile razvijenije u odnosu na druge dvije grupe.

Istraživanje objavljeno 2009. godine u časopisu Journal of Neuroscience trajalo je četiri godine, a glavni cilj bio je utvrđivanje eventualnih fizičkih promjena na snimkama mozga kod djece koja su se muzički obrazovala u tom periodu. Nakon samo petnaest mjeseci urađen je prvi presjek rezultata. Posmatrajući snimke mozga, naučnici su utvrdili promjene u dijelovima mozga koji su zaduženi za procesuiranje muzike. Iste promjene nisu bile vidljive kod djece koja nisu pohađala muzičku školu u tom periodu.

Iako je sve veći broj istraživanja koja pokazuju kako umjetnost ima blagotvoran utjecaj na zdravlje čovjeka i razvoj kognitivnih sposobnosti, mnogi ostaju skeptični. Glavni razlog tome je što ne postoji formula koja će konkretno reći koliko dugo se moramo baviti (i kojim oblikom) umjetnosti da bismo vidjeli određeni procentualni porast koeficijenta inteligencije. Međutim, ovakva i slična istraživanja zavise od ogromnog broja varijabli i bit će potrebno još mnogo godina rada da bi se pronašla tačna uzročno-posljedična veza između umjetnosti i ljudskog mozga.

Na ovu temu govorili smo i kroz RadiYo Active Podcast sa Selmom Spahić.