Mlada i talentovana Ines Senjić, rodjena je 27.01.2005. godine u Vinkovcima (RH). Za njezino rano dijetinjstvo može se reći da je bilo sve samo ne jednostavno. Sa 6 mjeseci preselila se sa roditeljima iz Vrbanje u Brčko. U Brčkom su imali svoj privatni posao, to jeste bavili su se ugostiteljstvom.
Ona je već sa 4 godine po kući stalno pjevušila i njezin prvi mikrofon je bio dezedorans i mamina četka za kosu. U Brčkom je upoznala svoje prve drugare, i roditelji su je upisali u predškolsko ali samo nakon jedne godine ipak su odlučili da se vrate u Vrbanju i tamo je završila osnovnu školu do 4. razreda. Već tada je učiteljica Katica Vareševac uočila kako ona stalno pjeva i to joj se svidjelo te uz dogovor sa roditeljima i Ines odlučila da pjeva na školskoj priredbi povodom dana škole. To su bili prvi dodiri sa pravim mikrofonom. I dodaje kako je dobila veliki aplauz i podršku od svih prisutnih ljudi.
“Moje djetinjstvo je bilo sve samo ne mirno i uobičajeno za jednu desetogodišnju djevojčicu. 2015. godine sa roditeljima sam doselila u Njemacku, grad Stuttgart. Nova sredina, novi ljudi, jezik sve je to bilo novo za mene ipak nakon jednog odredjenog vremena shvatila sam da moram ići naprijed i da je život jako nepredvidljiv, da sam sa sobom nosi razne izazove. Jedan izlazak sa mojim roditeljima u jedan naš restoran u Stuttgartu mi je promijenio mnogo toga u životu. U tom restoranu je bila naša muzika, i s obzirom da sam bila u blizini pjevačice koja je tu veče pjevala ona je u jednom momentu čula moj glas i dala mi mikrofon da nastavim pjevat. Bila sam veoma uplašena, jer je u tom trenutku bio pun restoran. To je bio moj prvi nastup u Njemackoj. Na kraju te večeri kada smo krenuli kući prišao nam je poznati harmonikaš, kompozitor i tekstopisac Zlatko Milic-Srebrni i rekao da mu se javimo jer ima veliku želju razgovarati sa mnom i da mu nešto odpjevam. Sutra dan smo stupili u kontakt s njim i otišli u njegov studio u kojem je radio. Izabrala sam pjesmu ,,Ne dam ovo malo duše” i bio je oduševljen kako sam to izvela. Odmah je ponudio saradnju mojim roditeljima, i rekao da sam veliki talenat i da ću jednoga dana biti veoma uspješna. Radili smo nepunih 6 mjeseci, išla sam na probe i bilo je puno rada ali i napretka. Školske obaveze i sati pjevanja za mene su bili veoma težak period, jer sam sve to morala uskladiti ali sada vidim da se to sve na kraju isplatilo”, rekla je Ines.
Prije jednu i po godinu jedna osoba u mom životu je meni mogu reći promijenila sve. Tada sam shvatila da će moj poziv u budućnosti biti pjevanje i muzika. Ta osoba je moja sadašnja mentorica Amelli koja je ujedno estradna umjetnica, tesktopisac i kompozitor. Ona je meni ,,sve” u pravom smislu te riječi, ona je moja učiteljica pjevanja, moj pedagog i moj uzor. Ja je zovem mojom kraljicom i sve do sada što sam naučila zahvalna sam njoj, naravno sve ovo ne bi se moglo ostvariti bez pune podrške mojih roditelja. Oni su od prvog dana uz mene, dodaje Ines.
Uz sve ove napore koji se odnose na napredovanje u pjevanju njezino školovanje i obrazovanje su na prvom mjestu. Ima u planu upisati pedagogiju u Stuttgartu, jer smatra da je obrazovanje ono što svaka osoba treba imati u životu.
Sa svojih 15 godina, može za sebe reći da ima cilj u životu i da sigurno ide prema tom cilju. Njezini ciljevi su da završi školu i da jednog dana uspije u muzičkim vodama kao pjevačica koja će imati svoje ime na muzičkoj sceni.
Prije 20 dana je izdala svoj prvi cover snimljen u muzičkom studiju Mutlak bend u Mannheimu. Snimila je i dva cover – a u svojoj režiji, i već sada može reći da je stekla veliki broj pratitelja i mnogo pozitivnih i ohrabrujućih komentara.
Njezina poruka svim mladim i talentovanim ljudima jeste da nikad ne odustaju od onog što vole i žele. Samo upornošću i velikim radom mogu ispuniti svoje životne snove i jednog dana biti uspješni.
