U svijetu napredne tehnologije i sve većeg porasta različitih društvenih aplikacija, priča o cyber nasilju je od izuzetne važnosti. Upravo iz razloga jer sa porastom korištenja društvenih mreža, raste i broj slučajeva cyber nasilja. Pogotovo cyber nasilja nad djecom i mladima, što je dovoljno alarmantno da podignemo glas o ovoj temi, te da na taj način, barem mišjim koracima, dođemo do nekih promjena. Da se čupamo iz toksičnog svijeta interneta, da čupamo našu djecu, našu mladosti iz ralja sive strane tog čuda, koji je svima dostupan danas. Nažalost, svima dostupan. Jer jedna surova istina je ta da su djeca i mladi doista svakodnevno izloženi nekim vrstama cyber nasilja.
Od hakovanja profila, dijeljenja intimnih stvari bez njihove dozvole, do prozivanja i izrugivanja, potom besmislenih izazova koji kruže internetom i raznim aplikacijama, koji njihove živote,
njihovu psihu dovode u opasnosti. Jedan – dva klika može uništiti psihičko stanje nekog dječaka ili djevojčice koji sjede u svojoj sobi i misle da je virtuelni svijet siguran svijet i da je mnogo stvarniji od stvarnog. A nije. Stoga hajde da pričamo o cyber nasilju i da zajedno dođemo do odgovora!
Šta zapravo spada pod pojam cyber nasilja?
Naime, pod cyber nasiljem se može smatrati širenje laži ili objavljivanje fotografija koje za cilj ima osramotiti nekoga na društvenim mrežama, potom slanje uvrijeđujućih poruka ili prijetnji putem raznih prisutnih platformi za dopisivanje, te na koncu lažno predstavljanje i slanje neugodnih poruka u ime druge osobe. Načina je mnogo, a posljedica takvog ponašanja, odnosno takvog nasilja, još više. Od mentalnih, emocionalnih, te čak i do fizičkih posljedica koje cyber nasilje može izazvati.
Razgovarali smo sa Hanom Kazazović, poznatijom kao Cyber Bosanka, koja se često bavi temom cyber nasilja u svom radu i na svom istoimenom blogu, a koja je za nas rekla da je cyber nasilje zapravo svaka vrsta pritiska koja se vrši nad nekim, a koja se dešava upravo putem interneta.
„Tu spadaju i komentari koji su upućeni bilo kome, tu spadaju i poruke i prijetnje koje se šalju putem društvenih mreža ili emailova određenim osobama, tu spadaju i dijeljenja fotografija, formiranja grupa s ciljem ismijavanja bilo koga… znači sve što može osobu povrijediti, narušiti joj mir, ugled ili joj bilo kako naštetiti. Djeca često nisu svjesna svih opasnosti koje im se mogu desiti uz pomoć interneta. Primjeri za koje sam najčešće čula, kad su djeca u pitanju, jesu pravljenje na primjer Facebook grupa u kojima se ismijavaju određene osobe ili profila na Instagramu isključivo s ciljem ismijavanja. Često se dešavaju i hakovanja profila, pa onda njihova zloupotreba, slanje lažnih poruka drugima i slično. Da ne spominjem snimke koji se znaju namontirati ili fotografije, pa onda njihova distribucija na mnoge adrese. Djeca se u takvim situacijama nađu jer često poklone povjerenje pogrešnim osobama ili prosto spletom okolnosti – kad se nađe neko ko ih uzme na zub, da tako kaže“ – kaže Hana.
Djeca u svijetu interneta su najčešće prepuštena sama sebi, što ne bi tako trebalo biti. Možda je to i jedan od razloga što je stopa cyber nasilja izuzetno velika, taj nadzor i zaštita koja manjka u korištenju interneta od strane djece. Stoga smo pitali Hanu, kakvu ulogu roditelji imaju u tom cijelom svijetu virtuelnog života?
„Vjerujem da je ovo danas najizazovnije vrijeme za biti roditelj i sačuvati dijete od svih belaja, istovremeno se trudeći da ga osposobite za život koji ga čeka. Osnovna stvar je razviti s djetetom taj odnos povjerenja, da vam se dijete obrati kad ima problem. Isto tako, moraju roditelji hvatati korak s djecom da bi im mogli pomoći, da ih mogu pratiti i znati čime se bave, šta ih zanima, te da znaju prepoznati potencijalne opasnosti. Nedavno sam razgovarala s psihološkinjom Slađanom Cvjetković o zlostavljanju djece i neke njene preporuke su univerzalne, pa preporučujem taj razgovor za čitanje. Ovdje je link. Ali kako ona
kaže: „Da bi dijete osjećalo slobodu i povjerljivost da kaže za njega bitne stvari, značajno je kako osoba kojoj se povjeri reaguje. Koliko god nama odraslima bilo nešto trivijalno ili nevažno, to što dijete saopšti treba prihvatiti ozbiljno, porazgovarati sa njim zašto mu je to važno, kako se osjeća u vezi toga. Nije poželjno smijanje ili govoriti da je to glupost i nevažno, da mu se učinilo, da izmišlja. Ponekada ga je ok pitati “Šta želiš da uradim u vezi toga?”, navodi Kazazović.
Od izuzetne važnosti je da svi zajedno učinimo taj jedan mali korak ka svijetu sigurnog i bezbjednog internet svijeta za sve, pogotovo za djecu i mlade, pogotovo u ovom periodu, periodu u kojem živimo online život. I veoma je važno za naglasiti i uvijek ponavljati da djeca i mladi ne trebaju biti sami u tom virtuelnom svijetu i da pri prvoj pomisli da se prema njima neko ružno ophodi, da ih neko pokušava povrijediti, da se imaju kome obratiti i da se trebaju obratiti. I svakako selekcija sadržaja, edukativnog sadržaja i nadzora roditelja je od velike pomoći i važnosti. Pored toga, stranica za sva pitanja, svu pomoć jer svako
dijete zaslužuje da bude sigurno.
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Autor teksta: Elma Mujić – Radio Active Zenica
